Nominalni član Udruge Leptirići Mara Jurković povodom Nacionalnog dana osoba s cerebralnom praralizom napisala je pjesmu koju je pročitala na obilježavanju toga dana u gradskom parku.
Cerebralna paraliza i ja tima smo dva
Cerebralna paraliza
ista je kao Monaliza
smješi se i gleda te iz bliza.
Ona je tu, nigdje ne bježi
ona je tu da te obilježi.
Prepreka je to znamo svi,
al nemoj biti papak i
pustit da te pobjedi.
Cerebralna paraliza je centar u očima ljudi,
isto kao Monaliza kad se jednom izgubi.
Čudno hodaš, govoriš i izgledaš,
al sve je ok dok se ne iznerviraš,
jer pomisliš zašto je baš mene
trebalo da strefi.
Onda staneš pa malo razmisliš
i napokon vidiš da je to dio tebe
koji ne možeš da promjeniš.
Nakon toga dana kada vidiš
Da je to sve bila bespotrebna drama,
počmeš živjeti kao dama,
a onda se sjetiš da te još dug put čeka
i lijepu haljinu zamjeniš tenerkom dugotrajnog vijeka.