Kao da je bilo jučer sjećamo se jednodnevnog 1 Međunarodnog hodočašća za osobe s invaliditetom u Međugorju održanog 29.rujna 2012 godine. Bio je to susret tristotinjak osoba s invaliditetom i njihovih pratitelja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine među kojima je bilo i 30 članova Ucdpdn Leptirići.
Danas smo ponosni jer smo jedna od rijetkih udruga koje su sudjelovale na svih sedam susreta. Usporedbe radi posljednji 7. susret trajao je 4 dana, bilo je više od 1.700 sudionika iz 12 zemalja svijeta. Neizmjerno veliki posao godinama odrađuju vrijedni i samozatajni ljudi iz Župnog ureda, Majčinog sela, Frame , Zajednice Milosrdni otac, Zajednice Cenacolo, lovačkih društava Golub i Orao iz Čitluka, HGSS-a Čitluk, Marijinih ruku, Taxi službe, udruge Susret iz Čitluka, volontera iz župe svetog Filipa i Nerija Split, Zajednice Vjera i svijetlo iz Slavonije, udruge Ruah iz Zagreba i svih župljana koji su nas ugostili besplatno. Sve te ljude spominjemo u svojim molitvama da ih Božji blagoslov po Marijinom zagovoru nagradi za njihov veliki trud.
Ove godine čini mi se da je organizacija bila na najvišem nivou do sada s toga sve pohvale novom organizacijskom odboru.
Osobno sam sve emotivno doživio jer me na ovom hodočašću zatekla 18 godišnjica braka koju sam obilježio sa svojom obitelji i članovima udruge.
Svima onima koji su nisu mogli biti s nama želim prenijeti riječi koje sam tijekom ova predivna četiri dan čuo od djece s teškoćama u razvoju, osoba s najtežim invaliditetom, njihovih roditelja, fratara, volontera, članova organizacijskog odbora i hodočasnika:
-na ovom hodočašću ljudi su duboko doživjeli susret s Bogom, ima puno teških životnih priča, da pokažu da ima težih životnih križeva.
– toliko malo ima srertnih ljudi na svijetu, pa vidiš osobu s velikom boli i vidiš da i u patnji možeš biti sretan.
-veoma je bitno da i roditelji žive svoje trenutke, da se osnaže i ohrabre i nađu snage za dalje.
-slijedećih 6 mjeseci živjet ćemo od plodova ovog hodočašća, a drugih 6 mjeseci u isčekivanju novog susreta.
-molimo da počmete svoje djete gledati ne kao kaznu i prokletstvo nego da promjenite pogled da počmete u djetetu gledati dar da budete Bogu još bliže.
-Bog ih je, iz nekog razloga, stavio u naše živote, možda zato da nas uče nesebičnoj ljubavi, koja ne traži ništa zauzvrat.
-oni su posebni i zato tako potrebni ovom svijetu u kojem se vrednuju uspješni, lijepi, pametni,… a ne bolesni. Kao da nismo svjesni da se svaki zdrav čovjek može vrlo lako pretvoriti u bolesnog. Dovoljna je jedna automobilska nezgoda nekad, samo jedan virus…
-Oni su Božja prisutnost među nama preko koje nam On otkriva nas same: naše propuste, naše mane, naše slabosti, našu sebičnost, našu čestu zabrinutost oko nepotrebnih stvari… Bogu hvala za ove dane zajedništva s Isusom prisutnom u onima koji su potrebni naše pomoći. U onima koje svijet drži manje vrijednima.
Bogu hvala za njihove mame i sve članove obitelji koji nas uče kako se strpljivo nosi križ svakodnevnice. Za njihovu ljubav u njihovoj žrtvi.
-samo mogu vama svima reći koji imate zdravu djecu da ste najsretnija osoba na svijetu, imati zdravo dijete je najljepši poklon od Boga, i molim vas, molim vas svake večeri blagoslovite svoje dijete.
I na kraju dragi prijatelji prenosim vam poruku sa oltara da se osnažite čitajući knjigu “Zabranjeno kukanje” čiji je autor profesor Salvo Noe Papi.
Knjigu je preporučio i za nju napisao predgovor papa Franjo.
Knjiga je dostupna na hrvatskom jeziku u izdanju nakladne kuće Verbum po cijeni od 98 kuna.
Alen Kešina