Leptirići i Volonteri crkve Sv. Filip Neri na hodočašću

U  organizaciji Volontera crkve Sv. Filip Neri iz Splita članovi naše udruge bili su na Hodočašću za osobe s invaliditetom održanom u Međugorju od 3. do 4. lipnja 2023. Budući da je jedan od zlatnih volontera objavio na društvenim mrežama svoje dojmove prenosimo ih u cijelosti jer na divan način opisuje kakvo obostrano blagostanje možete doživjeti.

On je tu

Evo lipi moj svitu kasna je ura , dica išla leć , žena isto a meni u glavi nevera , nevera od pribiranja slika koje san memorira od ova zadnja dva dana . Ma mislin se ima li smisla uopće pisat jer uvik će se nać neko ko more reć ; Vidi ga sad se fali ; . Ma nije mi namjera falit se nego slavit Boga kroz ovo šta ću podilit s vama , Boga i našu Majčicu Mariju koja je najviše zaslužna za sve ove slike u mojoj tintari . Ne bi moga ovo ni prinit vama da sad pišen na književnon jeziku jer to onda nisan ja , nego ću ovako kako mi dolaze riči , rič po rič i valjda će se štagod složit .

Znači subota jutro , diga san se u 4 ure ujutro i otiša po moju Kaju ( živi 15 ak km od mene ) koju san triba dovest u Split jer smo to jutro skupa tribali otić Majčici u Međugorje . Na povratku skupin svoju ženu i dicu i onako čoporativno idemo na sv. Misu u 7:00 h koja se drži za molitelje na Peristilu . Ovi put neću pisat o dojmovima sa trga nego ću to priskočit i prić na ono zašto sad ovo u ovu ludu uru i pišen .

Ovu subotu i nedilju osobe sa posebnin potribama i volonteri crkve sv. Filip Nerija organizirali smo hodočašće u Međugorje i planirali smo 30 ak ljudi koji se sami ne mogu uspet Materi mi odnit gori na nosilima. Kako san priča svojima iz formacije Wojownicy Maryi Split o toj ideji odma san uspija skupit nas 11 braće i računajući još na njih 10- ak prekaljenih volontera ima li smo dosta ruka za iznit svu dicu Materi , tamo di je Marija odlučila otvorit nebo i sić među svoj virni puk . Posli molitve prominili smo maice , skinili naše sa onin natpison SAV TVOJ i obukli opet one naše al sad u drugoj boji i likom ISUSA na leđima. Autobuse smo tribali uvatit na Rašćanima ali kako se pokvarija kombi sa rampon za kolica morali smo prikrcat jednog nepokretnog prijatelja i njegovu mamu u naš kombi .Njegova kolica imaju motor i dosta su teža od običnih koja se guraju . Moran samo reć da san puca od ponosa kad san vidija kako su se ovi ;moji; ponili već tu na prvon problemu i kako su se svin srcen i glavon odma prišaltali sa Ratnika na Volontere.

Došli smo u Međugorje , smistili se po sobama , obidvali i spremili se za veliku akciju nošenja Majci na Podbrdo . Momci iz MARIJINIH RUKU su nas čekali na dnu Brda Ukazanja sa 10 nosila . Osin njih bili su spremni oznojit se i ekipa iraca koji su u nekoj zajednici ka Cenakolo samo dosta otvorenijeg tipa . I taman da ćemo počet kad ono kiša ka iz kabla , povodaj za vozit se kajakon a ne auton po cesti . Dogovorili smo se da nema smisla i ako stane kiša da nosimo jer se one izluzane stine kližu ka da odaš po ledu , lako za nas nego da ne izvrnemo nekog u nosiljci .Ništa od subote ostaje se dobro pomolit da u nedilju ne pada pa ćemo krenit nosit u 5:00 h i koliko uspijemo do sv. Mise .To popodne smo se nekako izorganizirali ,napravili rezervni program i izludili bidne šofere koji su autobuson non stop pičili po Međugorju . Kombi je služija za prevoz naše Ivane kojoj kolica imaju 130 kg + ona i ne mogu uć u bus .Sve u svemu dan smo završili s ladnon pivon i išli leć dobro umorni .

Ujutro buđenje u 4:15 h , ukrcaj i u 5:00 h smo počeli sa akcijon nošenja , svi oni od subote bili su i u nedilju tu . Volonteri tog trena postaju tuđe noge i ruke , nekad i oči . Ja san otpremija prvu rundu i osta sa jednim bratom i jednon malon šinjorinon koja ima 5 g i najzahvalniji osmjeh na svitu , takav san puno puta vidija kod njih šta ovise o drugima . Uvatimo nosiljku brat i ja i krenemo . Nosili smo u dvoje jer mala princeza nije teška ka odrasla osoba da je nosimo u četiri ili u šest osoba . Lipo smo je sili , vezali kaišon i krenili . Cilin puten nas je pitala , ; Di je Majka Marija ;? ; Je li ona bila na ovon brdu ;? Reka san joj da ne da je bila nego i sad šeta isprid nas i čuva da dođemo na misto ukazanja bez problema .Na po puta me probija oni najteži prvi znoj , a naša mala kraljica puna povjerenja u svoje nosače nije skidala osmjeh sa usta .

Doveli smo je gori , spustili isprid kipa Gospe i onda se desilo ono šta minja duh i duhovnost .

Na mon putu obračenja koji još uvik traje uvik san se pita zašto i kako san ja doša do spoznaje da je Bog živ . Nisan proša krštenje u Duhu , niti san bija na Slavljenjima , a opet znan da je On živ , pita san braću koji žive karizmatsku duhovnost ( jer su oni baš svijedočanstvo Živog Boga ) u kojen momentu su to pripoznali .I onda gledajući tu malu Božiju miljenicu isprid Majke Marije dobijen odgovor na moje pitanje .

Kraljica tako gledajući u kip iz đepića izvadi malo raspelo i digne ručicu prema kipu Majke Marije . U ton momentu čujen u svojoj ludoj glavi onu rečenicu ; Majko evo ti Sina ; , Sina ali Sina sa velin slovon i odma mi se izvrti slika kako Spasitelj svita sa svetog Križa obliven otkupiteljskon Krvlju svoju Mater ostavlja svima nama a i nas ostavlja na brigu svetoj Majci . Ako On kaže ; Majko evo ti sina ; to znači da u svakon od nas je On , Gospodin glavon i bradon i da iako san i prije zna tek sad u ton momentu postajen toga duboko svjestan .

Eto di san svatija da je On Živi Bog , svatija san to onda kad mi se Marijo prvi put nasmija , kad san vidija Kajinu poniznost , Majinu zahvalnost , Blaževu patnju , Kerinu duhovitost , Stipinu radost , Mateinu snagu i da ne nabrajan sad sve njih , njih koji u svojin dijagnozama , boli , nedostacima nama nose Krista , Krista koji je baš njih odabra da mu pomognu nosit Križ . Njih i njihove hrabre roditelje , supruge , njihovu dicu .

Isus Krist , Živi Bog je tu u svakom stvorenju na ovon svitu samo mi smo ti koji smo slipi , koji slabo stojimo na nogama i koji imamo glave samo da nan očale za sunce nisu u borši .

I onda kad san mislija da san dobija odgovor na sve , za kraj, zamolila me prijateljica da na povratku njenu mamu nas dva odnesemo do stana na trećen katu . Ostavili smo je da sidi u kolicima i skalu po skalu gurali na treći kat i taman pri kraju , ta dobra dušica skroz opuštena da smješkon mi reće nešto šta ću pantit cili život , rekla mi je ; KAKO JE LIJEPO IMATI POVJERENJE U DRUGOGA ; !!!!

Razmislite o ovin ričima mudre starice ; Kako je lipo nekome virovat ; , Gospe moja bez obzira koju majicu nosin , koliko se sataren i u tilu i glavi fala ti na povjerenju koje imaš šta se nas tiće .

Ljubin te Majčice , ljubin tvoga Sina a ti mi pomozi , minjaj me da mogu ljubit svaku sestru i brata po Tebi Majko na ovon svitu !

 

M.J. 05.06.2023

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)